Mark 3

1I uđe opet u zbornicu, i ondje bješe čovjek sa suhom rukom. 2I motrahu za njim neće li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.

3I reče čovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu. 4I reče im: valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? dušu održati, ili pogubiti? A oni mučahu.

5I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reče čovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga. 6I izišavši fariseji odmah učiniše za njega vijeću s Irodovcima kako bi ga pogubili.

7A Isus otide s učenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje; 8I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko čuvši šta on čini dođe k njemu.

9I reče učenicima svojijem da bude lađa u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosađuje. 10Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu.

11I dusi nečisti kad ga viđahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: ti si sin Božij. 12I mnogo im prijećaše da ga ne prokažu.

13I iziđoše na goru, i dozva koje on šćaše; i dođoše mu. 14I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju, 15I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone đavole: 16Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar;

17I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znači sinovi gromovi; 18I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita, 19I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.

20I dođoše u kuću, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti. 21I čuvši to rod njegov iziđoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe. 22A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoću kneza đavolskoga izgoni đavole.

23I dozvavši ih govoraše im u pričama: kako može sotona sotonu izgoniti? 24I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono; 25I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj;

26I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego će propasti. 27Niko ne može pokućstvo jakoga, ušavši u kuću njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda će kuću njegovu oplijeniti.

28Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiće se sinovima čovječijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila: 29A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vječnome sudu. 30Jer govorahu: u njemu je nečisti duh.

31I dođe mati njegova i braća njegova, i stojeći napolju poslaše k njemu da ga zovu. 32I sjeđaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braća tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te.

33I odgovori im govoreći: ko je mati moja ili braća moja? 34I pogledavši oko sebe na narod koji sjeđaše reče: evo mati moja i braća moja. Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.

35